|

Razni oblici kockanja i klađenja su u Srbiji doživeli ekspanziju u zadnjih petnaestak godina. Kladionice i kockarnice su podelile Srbiju na one koji zarađuju od kocke i one koji od nje boluju. Ovih drugih je sve više, a posebno zabrinjava da ih ima mnogo među mladima.
Nema preciznih podataka o razmeri ove epidemije, ali na njeno postojanje ukazuje i porast broja osoba koje se javljaju na lečenje od ove bolesti zavisnosti, u proseku sa kockarskim "stažom" od sedam i po godina. Na lečenje se najviše javljaju osobe starosti između 30 i 40 godina Poslednjih godina je sve veći broj dvadesetogodišnjaka koji se leče, a najmlađi pacijent je imao svega jedanaest godina. Zavisnici od kockanja i klađenja uglavnom pripadaju srednjoj klasi. Na lečenje dolaze kada upadnu u probleme koje ne mogu sami da reše i na to ih obično natera porodica. Nekada je to pretnja supružnika razvodom, roditelja izbacivanjem iz kuće ili depresija i pokušaj samoubistva zbog velikih gubitaka na kocki. Naš zakon ne dozvoljava maloletnicima klađenje i kockanje, ali se kontrola njegovog sprovođenja i sankcionisanje slabo sprovodi, tako da mnogi mladi počinju da se klade još u osnovnoj školi, u srednjoj su već "okoreli" kockari, koji završavaju sa zelenašima na vratu. Tipičan patološki kockar počinje sa manjim ulozima. To je novac za užinu kod dece ili sitni ulog kod starijih koji žele da se zabave. Oni u početku veruju da imaju više sreće od ostalih i da mogu da pobede svaki sistem. Misle da mnogo znaju o sportu pa im to uliva samouverenost da će sasvim sigurno pogoditi ishod sportskog meča. Ako imaju tu nesreću da u početku klađenja dobijaju to ih ponese, stiču utisak da su jako uspešni kladioničari i kreću putem opsednutosti kockom. Drugovi im se dive zboh uspeha u klađenju. Nekada i sami roditelji misle da to nije strašno i da možda čak i nije loše kao zanimacija da se dete ne bi odalo alkoholu ili drogi. Neznaju da ih od tih zavisnosti malo deli. Mnogi mladi posežu za psihoaktivnim supstancama kako bi mogli duže da budu budni i ne odvajaju se od aparata za kockanje. 
Nakon faze dobitaka, pre ili kasnije sledi faza gubitaka. U toj fazi čovek povećava ulog, juri za dobitkom, veruje da gubitnička faza samo što nije prošla. Sujeveran je, sve mora da bude isto kao kada je dobijao, ista kladionica, isti sto, isti krupije. Treća faza je faza očajanja i depresije, kada kockar počinje da se otuđuje od svoje okoline i okreće svojoj patnji i ideji kako da povrati izgubljeni novac. Patološki su kockari, kaže nauka, zavisni od adrenalina jer u trenucima "akcije" ovaj hormon se luči u većim količinama i može da izazove zavisnost. Kockar neprekidno juri za tim osećajem, koji mu daje adrenalin. Kasnije mu je samo bitno da može neprekidno da igra. I sam dobitak mu više ne izaziva sreću, on postaje samo neophodan da bi dalje mogao da igra. Osobine patološkog kockara Patološki kockar nije sposoban da prihvati realnost, emocionalno je nezreo i nema dovoljno samopouzdanja. Najbolje se oseća kada se kocka. Živi u svetu snova koji zadovoljava njegove emocionalne potrebe. Međutim, po pravilu, nikada ne dosegne dobitak koji bi mu omogućio da ispuni snove o bogatom i lagodnom životu, verovatno zbog toga što uvek ima potrebu da dobije još veći dobitak. Lečenje Patološko kockanje se leči po sličnoj metodologiji kao druge bolesti zavisnosti: alkoholizam, narkomanija i pušenje. U lečenju učestvuje cela porodica - programom sistemske porodične terapije. Zavisnik najpre prođe koz proces preciznog dijagnosticiranja bolesti na bolničkom lečenju. Zatim se uključuje u dnevnu bolnicu. Proces lečenja se nastavlja narednih godinu dana kada pacijent učestvuje u rehabilitacionoj grupi nalik onima iz američkih filmova. Posle ove faze on se uključuje u klub zavisnika od kockanja, u kome učestvuju ljudi koji su prošli kroz identične probleme i terapiju oporavka.
|
Komentari
Ako neko zna nek posalje adresu i broj telefona.
Hvala unapred
Zanima me kako napredujete, imam isti problem u porodici.
Srdačan pozdrav.
i sto je najgore, ni jednom nije dobio, sad je bez dinara. i po vrh svega u depresiji je. eto...ja ne znam sta da radim, a uzasno je tvrdoglav, kako mu sta kazem izbije svadja...
Kockari su lažovi, prevaranti i odlični manipulatori... Da bi opstali spremni su na sve.
Potrebna mu je pomoć stručnog lica, koliko god se on opirao biće mu lakše posle toga....
NA vama je kao majci da budete uvek njegova podrška...
Želim Vam sve najbolje.
Sam prosudi da li je lepše potrošiti te pare na druge stvari ili na kocku bezvrednu, odvratnu.. Kupi nekoj voljenoj lepo poklon, daj bre nekom prosjaku veću sumu novca, smej se i budi pozitivan...
Sve je bolje nego zavlačiti se po tim zagušljivim i zdravlje rušilačkim mestima... Had im nije ravan.
Juri ženske, šarmiraj ih, kupi joj buket cveća umesto da te pare daš u nepovrat vlasnicima kladionica... Budi baja van kockarnice... To se više ceni.
Uzdravlje i mani se tih sr*nja.
Kockari moraju sve to potražiti u drugim stvrima... ZAvist zameniti nečim kreativnim... U tome im treba podrška okoline... I to konstantna. Ne mogu sami. Sami su nesigurni. Potrabna im je ruka koja će ih hrabriti.
Pre svega treba im se reći d kreću od nule!!! Nema izgubljenih para već samo živaca i zdravlja!
Neka se sami izjasne šta bi voleli da rade... Pored svakodnevnog posla neka rade nešto što vole, neka prave police, neka pišu knjige, neka volontoraju, neak dele iskustav mladjima, neka se upoznaju sa raznim ljudima, neka se nadišu svežeg vazduha, neka zavole, osnoju porodicu ako je već nemaju.. Ako je već imanu neka joj se maksimalno posvete...
Nema lepšeg rada nego kada se radi za dobrobit cele porodice!!!
Kocka je prokleta.... tih dve tri hiljade koliko si u minusu nisu ništa.. zaboravi ih... Može doći do gorih stvari...
Inače sve je prosto. Pronađi nešto drugo što te zanima i ispunjava. Lepše je otići u park i pojesti sladoled, povpiti pivo u kafiću nego li sedeti za aparatima i nervirati se oko već izgubljenih para.
Probaj da se organizuješ sam... Pored škole i školskoh obaveza pronadji još neki hobi, koliko god da košta jeftiniji je i zdraviji od kockanja.
Zadaj sebi neki cilj... recimo da napraviš policu za svoju sobu ili da sam izradiš zvučnike sa drvenom kutijom... i tako malo po malo.. onda pronađeš neku devojku ili dečka šta ti je volje. :) Pa imaš ispunjenu i tu stranu života.
Mani se kladionica u punom luku. Sve najbolje..
Lokacija : N.Sad
Godine: 30-40
Pol: muški
Bračno stanje: razveden, dvoje dece
Kockarski staž : oko 20 godina
Obraćanje za pomoć: 1.Fond Herc, terapija 1200e, bezuspešno, raspitati se dobro o njima.
2. Dom zdravlja- nema tim za ovu bolest zavisnosti.
3.Poliklinika-ima dispanzer za alkoholizam ali ne i za kockanje.
4.Klub Šansa-nije besplatan-ko to može da plati kad je već zadužen.
5.Privatne ordinacije jedan pregled 3000 din.
6. Lečenje u Bg u Paunovoj -1.overena z,.knjižica-osoba je nezaposlena
2.overen uput iz DZ
3.overen uput od komisije-još to pokušavamo...
7.razgovori sa duhovnicima-bez uspešno...
8.policija reaguje u slučaju životne ugroženosti članova porodice...
ZAKLJUČAK: DRŽAVA U KOJOJ ŽIVIMO ŠTITI KRIMINAL, JEDINO SU U TOME DOSLEDNI.
Ako bilo ko ima pozitivno iskustvo neka mi se javi, hvala.
ja sam krenuo sa 15 god prvo tiketi, pa aparati pa na kraju rulet,,
e tu krece zavisnost, zelja za adrenalinom, pobedom...
sada imam 17 god i prokockao sam mnogo velike pare
bio u problemima zaduzivao se na kamatu,
i izgubio kontakte sa vecinom ljudi koje sam poznavao
Tako da kocku ne bih preporucio ni coveku koga najvise na svetu mrzim
ljudi prestanite dok jos mozete, Pozdrav svimaa